242.- juli 2015.

Prelistajte izdanje

Da li smo na pragu post-antibiotskog doba?

Borba sa mikroorganizmima traje sigurno od postanka čoveka,a tek sa pojavom antibiotika bi se moglo reći da smo počeli da dobijamo bitku. Od masovne proizvodnje antibiotika je prošlo tek
sedamdesetak godina, a od otkrića penicilina nepunih sto godina i već se suočavamo sa razvojem rezistencije na antibiotike. Otpornost bakterija na antibiotike jedan je od najvećih problema
sa kojim se suočava medicina, a izveštaj Svetske zdravstvene organizacije (Antimicrobial resistance: global report on surveillance 2014) upozorava da je problem toliko ozbiljan da preti dostignućima
savremene medicine. U izveštaju se navodi da je post-antibiotsko doba, u kome uobičajene infekcije i male povrede mogu dovesti do smrti, vrlo moguć scenario za 21. vek. Otpornost bakterija na antibiotike je prirodan fenomen koji je ubrzan nekontrolisanom upotrebom antibiotika. O prekomernoj upotrebi antibiotika kod dece u Srbiji za naš časopis govori prof. dr Milica Bajčetić, predsednica Evropskog udruženja za unapređenje perinatalne i pedijatrijske farmakologije. Sa 1.500 propisanih recepta na hiljadu dece godišnje imamo četiri puta veću potrošnju antibiotika od proseka u ostalim zemljama Evropske unije, a prema podacima prve studije o upotrebi antibiotika na recept, autorke
dr Bojane Božić iz Instituta za farmakologiju Medicinskog fakulteta u Beogradu, čak 85 odsto mališana nije adekvatno lečeno.
Rezultati pokazuju da je svako drugo dete primilo makar jedan antibiotik tokom godine, a svako peto tri ili više antibiotika.I tu dolazimo do ključnog pitanja zašto pedijatri u Srbiji propisuju toliko antibiotika i da li je svaki od tih antibiotika propisan na osnovu antibiograma? Da li su naša dece bolesnija od ostale u Evropi ili nešto u celom sistemu ne funkcioniše kako treba?Jedan od odgovora koji se čuje je da roditelji vrše pritisak na pedijatre da propišu antibiotik, najčešće očekujući od terapije mnogo više nego što ona realno može da pruži, sa ubeđenjem da će im deca pre ozdraviti. Tu se otvara mnogo pitanja, o poverenju i autoritetu, o brizi i odgovornosti. Ako su deca naša budućnost
i ako na mlađima svet ostaje, onda bi trebalo da se zapitamo kakvu im budućnost ostavljamo uopšteno gledano, ali i sa medicinskog aspekta. Da li želimo da naša deca nemaju oružje u borbi protiv mikroorganizama? Da li je budu'ost naše dece vreme ispunjeno epidemijama i infektivnim bolestima za koje nema leka (kao što je bilo pre sto i više godina)? Kao zdravstveni radnici čija je primarni zadatak briga o zdravlju moramo sa više poštovanja i brige posmatrati terapiju antibioticima, ali i preuzeti odgovornost da edukujemo stanovništvo, i roditelje i decu, o posledicama neracionalne upotrebe antibiotika kako bi sačuvali ovu grupu lekova i za naredne generacije.
Da li su naša deca bolesnija od ostale u Evropi ili nešto u celom sistemu ne funkcioniše kako treba?

Glavna i odgovorna urednica
Estela Gaković Ranisavljević